- PSIHOLOŠKA ANALIZA HANNIBALA LECTERA U DJELIMA THOMASA HARRISA
U nastojanju da analiziramo dr. Lectera glavni izvor podataka predstavljaju romani koje je Thomas Harris napisao između 1981. i 2006. godine. Autor ima specifičan način uvođenja u ovaj fiktivni lik tako što ga u svojim prvim djelima („Crveni zmaj“ i „Kad jaganjci utihnu“) predstavlja kroz prizmu pomagača detektivima da uhvate druge serijske ubice, stavljajući u sjenu samog dr. Lectera. U romanu „Hannibal“ upoznajemo se detaljnije sa djelima dr. Lectera, njegovim intrapersonalnim karakteristikama, emocionalnim stanjima te načinima ubijanja. Na koncu u posljednjem romanu „Hannibal postanak“ autor Harris u potpunosti otkriva prošlost dr. Lectera čime čitaoca stavlja na test razumijevanja ovog lika koji je do tog trenutka bio obavijen sjenom. U svrhu ove psihološke analize, u nastavku ćemo hronološki prikazati glavne događaje koji su velikim dijelom oblikovali ovaj lik i njegovu patologiju.
2.1. Rano djetinjstvo
Hannibal Lecter rođen je 1933. godine u Litvaniji u porodici koja je pripadala visokom sloju društva. Njegov otac bio je grof, a majka porijeklom iz Italije. O odnosu Hannibala i njegovih roditelja autor ne odaje mnogo podataka, međutim možemo donijeti određene zaključke. Naime, kada je imao samo dvije godine njegova dadilja mu je čitala bajke, a nedugo nakon toga ga je zatekla kako sam prelistava knjige. Hannibalov otac je veoma rano primijetio njegov napredak, te naredio slugama da mu omoguće razne knjige, ali se i pobrinuo da mu obezbijedi najboljeg učitelja na tim prostorima (Harris, 2007; str. 17). O intelektualnom stanju Hannibala najbolje govori njegov napredak u matematici, koji je išao takvom linearnom putanjom da je već sa šest godina računao visinu kula dvorca pomoću dužine njihovih sjena (Harris, 2007; str. 17). S obzirom na socioekonomski status, razvijeni odnos privrženosti, te iznimne intelektualne sposobnosti, Hannibal je imao sve predispozicije za normalan i zdrav razvoj. Kada je napunio šest godina, rodila se njegova sestra Mischa sa kojom je veoma brzo razvio specifičan odnos prožet emocionalnom privrženošću. Preuzeo je brigu o Mischi, te je vodio u šetnje, zajedno s njom hranio labudove i igrao se. Ovakav sličan zaštitnički odnos nakon gubitka Mische, Hannibal je uspio razviti samo sa svojom strinom lady Murasaki, te na koncu sa agenticom Clarice Starling. Možemo zaključiti da u prvim godinama Hannibalovog života nije bilo značajnih negativnih faktora koji bi mogli kompromirati njegov razvoj.
Između šeste i osme godine Hannibal doživljava svoja najtraumatičnija iskustva koja će zauvijek oblikovati njegovu ličnost i zaokrenuti njegov životni put u duboku patologiju. Zbog Drugog svjetskog rata, porodica Lecter je morala da izbjegne iz dvorca u kojem su živjeli u malu lovačku kuću. Prisustvo njegovih roditelja, njegovog učitelja i Mische, te boravak na mjestu koje je ulijevalo sigurnost i toplotu davali su nadu da će ovaj ratni period prevazići sa minimalnim posljedicama. Međutim nesretni događaji započinju u trenutku kada su neprijateljski vojnici bombardirali lovačku kuću. U ovom tragičnom napadu preživjeli su samo Hannibal i Mischa. U narednom periodu Hannibal se brinuo za sebe i svoju sestru sve do narednog tragičnog događaja. Grupa vojnika neposredno nakon toga upada u lovačku kuću, te drže zatočene i svezane Hannibala i Mischu. Autor Harris sjećanje o ovom traumatskom događaju prezentira kroz noćne more i flashback-ove koje Hannibal doživljava u kasnijem dobu. S obzirom da je bio zimski period vojnici su teško pronalazili hranu, ali jedne prilike su ulovili srnu koju su ubili i pojeli dok je Hannibal prisustvovao tom događaju. Kasnije u nedostatku hrane vojnici su uzeli Mischu, ubili je i skuhali u loncu, a supu od njenih ostataka dali Hannibalu, bez da je on to znao. U početku Hannibal se nije sjećao pojedinosti ovog događaja osim trenutka kada je jedan od vojnika po imenu Grutas grozničavo kidao krvavu kožu ptice koju je uhvatio i tako krvavih usana rekao djeci: „Moramo jesti ili umrijeti“ (Harris, 2007; str. 32). Hannibalove noćne more o tome kako ubijaju, kuhaju i jedu njegovu sestru su se održale sve do njegove osamnaeste godine, ali kasnije isti sadržaj snova se pojavljuje i u odrasloj dobi, samo ovaj put u njemu ta sjećanja ne izazivaju negativnost.
Rat sam po sebi predstavlja rizično stanje za doživljaj traumatičnog iskustva. Svaki traumatični događaj izaziva niz rekacija, a posebno kod djece. U različitim područjima života kao što su: tjelesno zdravlje, osjećaji, mišljenja, pamćenja, ponašanja i socijalni odnosi, traumatsko iskustvo može imati velikog utjecaja (Profaca i Arambašić, 2009). Djeca koja se nalaze na nižem razvojnom stupnju posjeduju ograničen skup vještina koje mogu iskoristiti za uspješno savladavanje traumatskog iskustva (Duraković-Belko, 2004). Potreba za sigurnošću je jedna od osnovnih potreba koja je posebno izražena kod djece. Sigurnost donosi rutina i predvidivost u okolini, te time kada nastupi traumatski događaj dolazi do izbacivanja jedinke iz ravnoteže. Posljedice mogu biti toliko ekstremne da osoba doživljava psihopatološke posljedice kao što su posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Ovaj poremećaj javlja se kao kasni ili produženi odgovor na stresni događaj koji je ugrožavajuće ili katastrofalne prirode, a koji će kod svake osobe vjerovatno izazvati stresnu reakciju (MKB 10, 2012). Vrijeme koje prođe između traume i pojave prvih simptoma PTSP-a je veoma različito (Begić, 2014), a u ovom slučaju se odgođeno pojavljuje. U romanu autor Harris ne spominje Hannibalov život neposredno nakon ubistva njegove sestre, nego radnju premiješta u vrijeme kada je Hannibal smješten u sirotište, odnosno u njegovu trinaestu godinu. Naime, njegov dvorac je pretvoren u sirotište u kojem je Hannibal proveo nekoliko godina. U tom kolektivu bio je etiketiran i izdvojen iz društva, pogotovo jer nije slijedio propisana pravila. Druga djeca su ga nazivala mutavcem i često ga fizički napadala, na šta je on odgovorio odbranom koja je u to razvojno doba prilično brutalna. Autor (Harris, 2007; str. 38) opisuje jedan od fizičkih obračuna između Hannibala i drugog djeteta te navodi:
