Penzija je životno razdoblje kada konačno imate više vremena za sebe, ali i za svoju porodicu. Mnogi roditelji tada žele biti što bliže djeci, pružiti im podršku i pomoći im na svaki mogući način. Međutim, upravo tu se krije zamka. Ono što vi vidite kao ljubav i brigu, djeca ponekad mogu doživjeti kao gušenje, miješanje ili nametanje.
Roditeljska želja da olakšaju život svojoj djeci sasvim je prirodna. Ipak, postoji tanka linija između pomoći i preuzimanja njihove odgovornosti. Kada pređete tu granicu, umjesto zahvalnosti, možete dobiti ljutnju ili čak udaljenost.
Mnogi roditelji u penziji vjeruju da je najbolje sve što imaju prenijeti svojoj djeci. To uključuje i materijalne stvari, imovinu, pa čak i slobodno vrijeme. Ali iskustva pokazuju da takvi potezi često donesu više štete nego koristi.
Prva stvar koju ne biste trebali davati djeci olako jeste kompletna kontrola nad svojom imovinom i novcem. Mnogi penzioneri, iz želje da “sve završe dok su živi”, prenesu kuću, stan ili ušteđevinu na djecu. Nažalost, to ponekad dovede do osjećaja da više niste ravnopravan član porodice, nego samo gost u vlastitom domu.
Druga greška je davanje svog vremena do te mjere da zaboravite na sebe. Ako se potpuno posvetite čuvanju unuka, obavljanju kućnih poslova i stalnom pomaganju, riskirate da izgubite svoj identitet i energiju. Djeca se mogu naviknuti na to i prestati vas doživljavati kao osobu s vlastitim životom.
Treća stvar je žrtvovanje vlastitih hobija, planova i želja kako biste udovoljili djeci. To na početku može izgledati plemenito, ali dugoročno stvara osjećaj nezadovoljstva i frustracije, što se često odrazi na vaš odnos.
Četvrta opasnost je prekomjerno miješanje u njihove odluke, bilo da je riječ o karijeri, partnerstvu ili odgoju unuka. Iako možda imate više životnog iskustva, konstantno “savjetovanje” bez da vas pitaju može izazvati otpor i udaljavanje.
Peta i možda najopasnija stvar je odustajanje od svojih granica u komunikaciji. Ako dopuštate da vas djeca iskorištavaju, bilo emocionalno ili materijalno, na kraju se odnos može pretvoriti u obavezu, a ne u ljubav.Kada roditelj u penziji počne davati previše, iz najbolje namjere, često ne primijeti da djeca prestaju cijeniti trud. Ljubav i poštovanje ne rastu iz stalnog davanja, nego iz ravnoteže u odnosima.
Stručnjaci za porodične odnose naglašavaju da su granice jednako važne u penziji kao i u mladosti. Vaša djeca imaju svoj život, a vi imate svoj – i upravo to održava zdrav odnos.Ako im poklonite sve što imate, uključujući vrijeme, energiju i imovinu, riskirate da ostanete bez sigurnosti i bez prostora za sebe. Ljubav koja se temelji na davanju materijalnih stvari često je krhka i kratkotrajna.
Pametniji pristup je pomoći kada je to potrebno, ali i zadržati dio resursa i vremena za sebe. To ne znači biti sebičan, već čuvati vlastito dostojanstvo i dobrobit.Mnogi penzioneri koji su pogriješili na ovaj način priznaju da su vremenom osjetili razočaranje. Neki su izgubili bliskost s djecom jer su očekivali zahvalnost koja nikada nije stigla.
Najbolji odnos između roditelja i djece gradi se na međusobnom poštovanju, a ne na stalnom materijalnom ili emocionalnom davanju. Djeca koja znaju da roditelji imaju svoj život i svoje granice obično ih više cijene.Važno je zapamtiti da ljubav nije utrka u tome ko će više dati. Ona se održava kroz zajedničko vrijeme, razgovore i međusobno razumijevanje.
Penzija je idealno vrijeme da razvijete nove hobije, otputujete, učite nove vještine i uživate u životu. Ako sve to žrtvujete da biste stalno bili na raspolaganju djeci, uskraćujete sebi priliku da živite ispunjeno.Djeci nije potrebna samo vaša pomoć – potrebni su im i roditelji koji su zadovoljni, sretni i puni energije. Takvi roditelji postaju inspiracija, a ne izvor pritiska.
Zato, čuvajte dio svog vremena, novca i energije za sebe. Pomagati je divno, ali još je važnije ostati stabilan i snažan za sebe i svoje zdravlje.U konačnici, najljepše što možete pokloniti svojoj djeci jeste primjer kako živjeti dostojanstveno i zadovoljno, bez obzira na godine. To je dar koji ostaje cijeli život.
