Mikro povrće se vrlo često poistovjećuje s klicama, no riječ je o dva potpuno različita pojma. Pa ipak, zajedničko im je da oboje predstavljaju pravo bogatstvo nutrijenata na tanjuru
U životu biljke, klijanje predstavlja trenutak iznimne vitalnosti i buđenja energije. Sjemenka, koja nakon dugog perioda mirovanja dolazi u uvjete pogodne za novu životnu fazu, aktivira se i započinje svoje putovanje prema površini zemlje, danjem svjetlu i zraku.
U vrijeme klijanja, u zdravoj sjemenki aktiviraju se različiti metabolički putevi. Dio sadržaja šećera pretvara se u vitamin C koji služi kao antioksidans i štiti od štetnih utjecaja koji prijete u novom okolišu. Također, započinje sinteza različitih enzima, od kojih su mnogi nužni u metabolizmu kisika koji je klici važan u svijetu nad zemljom.
Duga povijest primjene klica i mikro povrća
I medicinski i nutritivno gledano, klice imaju dugu povijest primjene. Postoje zapisi kako su liječnici u drevnoj Kini prepoznali i propisivali klice za liječenje raznih poremećaja, čak prije pet tisuća godina. Klice se od tog vremena spominju kao učestala namirnica Amerikanaca s orijentalnim porijeklom, sve do današnjih dana. Iako se prednosti klijanja opisuju još u Bibliji, u Knjizi o Danielu, zapadnjački orijentiranom svijetu trebala su stoljeća dok nisu prepoznate prednosti konzumiranja klica.
S druge strane, mikro povrće ili mikrozelenje (eng. microgreens), predstavlja mlade izdanke povrća, začinskog bilja ili žitarica s tek izniklim prvim listovima koji se uzgajaju u zemlji ili na sličnom supstratu.